Pozia Ibrahima

Muhammad Alshareef

Kad je Ibrahim as završio gradnju Kabe, Allah mu je naredio da obznani ljudima hadž. Ibrahim je tad zapitao Allaha: O, Allahu! Kako ce moj glas doci do svih tih ljudi? Allah mu je tad rekao da je njegova dužnost da samo objavi hadž, a da je na Allahu da ucini da poziv stigne svim ljudima. Ibrahim as se tad popeo na Arafat i povikao najjacim glasom: O, ljudi! Allah vam je zasigurno propisao hadž, pa obavljajte ga!

Allah je objavio u Kuranu: I oglasi ljudima hadž! Dolazice ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazice iz mjesta dalekih.(22;27). Od tada pa do dana današnjeg, milioni i milioni muslimana se odazivaju pozivu poslanika Ibrahima as. Možda cete i vi ove godine biti medu onima koji ce se odazvati na ovaj poziv.

Amr ibn As kaže: Kad je Islam ušao u moje srce, otišao sam Allahovom Poslaniku i rekao: Pruži ruku da ti dadnem zakletvu na vjernost. Poslanik savs je pružio, ali sam ja povukao svoju. On me savs upita: Šta ti je Amre? Ja mu rekoh: Hocu ali pod jednim uslovom? A koji je to uslov? upita me on savs. Da mi Allah oprosti - ja mu rekoh. Tada rece Poslanik savs: Zar ti nisi znao da Islam briše sve što je bilo prije njega, i da hidžra briše sve što je bilo prije nje, i da hadž briše sve što je bilo prije njega.(Muslim).

Hadž je peti stub na kojem stoji Islam. Allah ga je ucinio obaveznim svakom muslimanu i muslimanki koji su u mogucnosti, najmanje jednom u životu. Allah je objavio: Hodocastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogucnosti; a onaj koji nece da vjeruje - pa zaista Allah nije ovisan ni o kome.(3;97).

Hadž briše sve pocinjene grijehe. Abu Hurejra kaže: Cuo sam Poslanika savs da kaže: Onaj koji obavi hadž, ne cineci nikakva loša djela, vraca se slobodan od grijeha, kao od majke roden.( Buhari).

Hadž je jedan od najvecih djela neko može da uradi u svome životu. Abu Hurejra kaže: Upitan je Poslanik savs: Koje je djelo najbolje? Pa kaže: Iman u Allaha i Njegova Poslanika. A zatim? A zatim džihad na Allahovom putu. A zatim? Hadž mebrur - hadž primljen kod Allaha.

Abu Šasa kaže: Racunao sam dobra djela koja covjek radi. Vidio sam da su namaz i post džihad za tijelo. A sadaka je džihad za imetak. Ali je hadž džihad i za tijelo i imetak.

Hadž je veliki džihad. (Ne u smislu da postoji veliki i mali džihad. op. p). Aiša ra je upitala Poslanika savs: Vidimo da je džihad najbolje djelo. Zar ga necemo i mi žene raditi onda? Resul savs joj odgovori: Najbolji džihad je primljen hadž. Našto Aiša rece: Nakon što sam ovo cula od Poslanika savs, necu nikad prestati raditi hadž.

Dova hadžije se prima. Kaže Resul savs: Mudžahid na Allahovom putu, hadžija i onaj koji vrši umru su Allahovi pozvanici. On ih je pozvo i oni su mu se odazvali. Oni ga mole i On ce im dati šta traže. (Ibn Madže i ibn Hibban).

U islamskim knjigama historije, stoji zapisano da je na dan Arefata, stojao neki covjek iz Turkmenistana na Arafatu, u hadžu. Sa njegove lijeve strane je mogao samo vidjeti muslimane kako dove i placu i mole Allaha. Isto tako i sa desne strane. On nije zano njihov jezik, niti je znao šta traže, ali su mu se na kraju oci ispunile suzama i on je podigao ruke i rekao: O Allahu, daj i meni ono što oni traže. Pa mu je Allah primio dovu.

Nema dana u kojem sunce izade a da je draži Allahu od dana Arefata. Kaže Resul savs: Nema dana u kojem Allah oslobada više od svojih robova iz Vatre, kao na dan Arefata. I On im se zaista približi, i ponosi se sa njima pred melecima, rijecima: Šta oni traže? (Muslim). A u drugom hadisu: Zaista se Allah ponosi ljudima na Dan Arafata pred stanovnicima nebesa, sa rijecima: Pogledajte moje robove koji su mi došli nepocešljani i prašnjavi.

Abdullah ibn Mubarek prenosi: Otišao sam Sufjanu ibn Ujejnu, na Dan Arafata. Našao sam ga gdje kleci, ruke digao prema nebu, a suze mu kvase obraze i bradu. Okrenuo se kad me vidio, pa sam ga upitao: Medu ljudima koji su se ovdje sakupili na hadžu, koji je od njih u najgorem stanju? Kaže: Onaj koji misli da mu Allah nece oprostiti.

Aiša ra bi vidala Poslanika savs kako klanja nocni namaz dok mu pete ne bi popucale. Pa bi ga upitala: Zboga cega to radiš, kad ti je Allah oprostio sve grijehe, i prošle i buduce? A on bi savs odgovarao: Pa kako onda da ne budem zahvalan rob.

Kad je ovako radio Poslanik savs, pa šta bi trebali da radimo mi kad cujemo o Džennetu i oprostu grijeha onima koji obave hadž? Jel to znaci da kad se vratimo sa hadža treba da se vratimo u neposlušnost u kojoj smo možda bili prije nego smo otišli? Jel to znaci da nam je Džennet garantovan bez obzira kakav grijeh pocinili poslije hadža? Nažalost mnogi ovako misle a to je opasno zavaravanje.

Nacicete u mnogim hadisima u vezi hadža, definiciju "hadž mebrur". A znate li šta to znaci? To znaci prihvacen hadž. Prihvacen hadž je onaj u kojem se pokorava Allahu, u njemu, a i nakon hadža. Drugi kažu da je hadž mebrur onaj koji je prihvacen, i da je jedan od njegovih znakova da covjek radi bolja djela nego kad je otišao, tj njegovo stanje se poboljšalo nakon hadža, i da je on prestao sa grijesima koje je cinio prije hadža.

Jednom sam vidio grupu hadžija svu izljepljenim naljepnicama na majicama i šeširima:"Hadž mebrur 1997". Tad sam se sjetio ibn Omera koji je bio na samrtnoj postelji, pa ga je njegov sin podsjecao na sva dobra djela koja je on ucinio sa Poslanikom savs i njegovim savs ashabima. Ibn Omer mu rece: Šuti! Zar ti ne znaš od koga Allah prima dobra djela? Samo od bogobojaznih!

Kad se Ali ibn Husein spremao za hadž, kad je obukao ihrame i sjeo na kamilu, da bi krenuo za Mekku, njegovo lice je promjenilo boju, on je drhtao i plako, nije mogao ni telbiju da izgovori. Pa ga je neko upitao: Šta ti je? Kaže: Bojim se da ako je izgovorim, da ce mi biti odgovoreno: Da nisi nikad došao i da nikad ne budeš sretan.

Sa takvim duhom, trebamo ici Allahovoj milosti i Njegovom oprostu, prvoj Allahovoj kuci na zemlji, Kabi u Mekki.

Možda se culi da je na hadžu 1996 poginulo oko 600 na džemretima. To se desilo oko podneva. Ja sam bio tamo od sabaha, cekajuci da bude podne pa da bacim kamencice. Pola sata prije podne, talas ljudi je prešao preko nas, kao domine. Ja sam vec od prije razmišljao da ako naide tako jedan val, najbolje je popeti se na kakav autobus ili nešto. Tad sam vidio da mnogi baš to rade i znao sam da je situacija kriticna. Moj prijatelj mi rece: Štacemo sad? Vidio sam da nema teorije da se mi izvucemo iz tog mora ljudi, pa smo odlucili da nastavimo i da bacimo kamencice.

Mnogo ljudi je tu umrlo. Cjeli dan su ambulante jurile. Tada sam bio toliko izmoren da sam se spustio na zemlju i sjeo, oslonivši se na nekoga i nisam ni primjetio da je to bila žena. Tada sam shvatio šta je Resul savs mislio kad je rekao da ce na Sudnjem danu ljudi biti goli, pa ga je Aiša ra upitala: Zar nece gledati jedni druge? Pa je on savs rekao: O Aiša, to stanje je mnogo gore.

Na putu nazad, vidio sam malo hlada i stazu koja je vodila prema jednoj kuci. Vlasnik, jedan stariji covjek je docekivao sve oni koji bi prolazili i tražili vode, pa bi im iznosio najhladniju vodu što je imao, a oni bi mu zahvaljivali dovom iz cijelog srca. Ja znam koja je to vrsta dove jer i ja sam sam bio žedan. Ispocetka me bilo stid, ali sam na kraju otišao i zamolio ga za malo vode. Baš tad je vidio da više nije imao ništa da mi dadne. Zato je otišao u kucu i donio mi soka. Dok sam se vracao, razmišljao sam o ovome covjeku. Ako je on tako milostiv prema ljudima koji nisu došli ovdje nizašto drugo nego zbog La ilahe ilAllah, pa kako je tek onda Allah darežljiv prema njima.

Zaista kaže Resul savs: Nema nagrade za primljen hadž osim Dženeta.